Sightseeing

Prije potresa 1962. godine i prije preseljenja stanovništva Podgore u priobalni pojas, te razvoja turizma, stanovništvo ovoga dijela Dalmacije bi se nakon napornog težačkog dana u polju ili na moru u poslijepodnevnim satima okupljalo oko guvna i prepričavalo aktulne događaje. Ovisno o veličini zaseoka postojalo je jedno guvno, a u većim zaseocima i dva. Najvažnije okupljalište za cijelu Podgoru, sve do potresa, bilo je Batoševo guvno ili samo Guvno, mala zaravan s kamenim klupama i fontanom u Sridi sela. Stanovništvo se još okupljalo i na kuku, vrpini, glavici, vidilici i ogarinu, uglavnom uzvišenjima s kojih se pružao pogled na okolni prostor.   

Crkva Gospe od Karmela izgrađena je 1878. godine i privatna je crkva. U potresu 1962. godine crkva Gospe od Karmela pretrpjela je oštećenja, međutim danas je u potpunosti obnovljena. Prije potresa 1962. godine, osim misnih slavlja na blagdan Gospe od Karmela, održavali su se i sprovodni obredi za sve umrle stanovnike zaseoka Vruja-Miličići. Međutim, nakon potresa većina stanovnika napušta zaseok te se uslijed litoralizacijskog trenda, u početku iniciranog potresom, a kasnije i razvojem tuizma, seli u uvalu Čaklje, te crkva pomalo gubi na funkciji. Danas se Sveta misa u crkvi slavi na blagdan Gospe od Karmela.

Pretpostavlja se da izvorna crkva sv. Jurja datira iz XIX. stoljeća. Prema predaji crkvu su izgradili žitelji zaseoka Šuškovi. Neki povijesni navodi  spominju crkvu sv. Jurja kao privatnu crkvu, ali uz nju se ne spominju vlasnici. Crkva je obnovljena 90-tih godina XX. stoljeća.

Prvi spomen crkve sv. Roka datira iz 1672. godine. Prema predaji je prostor ispred same crkve staro groblje za umrle od kuge. Zanimljiva je i crtica iz povijesti, kako je zvono koje nedostaje na zvoniku koji je smješten na samom pročelju crkve sv. Roka, upotrijebila neprijateljska vojska za topovske kugle u Prvome svjetskom ratu. U prošlosti su se u crkvi sv. Roka mise služile najmanje jednom godišnje na blagdan sv. Roka sve do 50-tih godina XX. stoljeća. Nakon potresa 1962. godine crkva je znatno oštećena te je izostankom konzervatorske obnove prepuštena daljnjem propadanju.

There are indications from the stones of the first church of All Saints which was completely destroyed in the earthquake of 1667, that a new church of All Saints was built. Building commenced in 1668. after Turkish attacks the church suffered relatively major damage, so on the same site and on the same title of 1764 a new baroque Church of All Saints with campanile was built again and remains to this day.

The baroque Church of All Saints is a simple building with a large semicircular apse, consisting of seven alters of which five are completely marble. From the time it was first built until the earthquake of 1962 the Church of All Saints was the spiritual centre of Podgora. The church was restored in 1975. Today all holy masses take place on the first Sunday of the month and for more significant days especially for St Vincent

The foundation stone of the church was laid on 2nd May, 1963 and it was finished and consecrated the following year. It is a modern building based on the shape of a tent, designed by the engineer Ante Rozic. An interesting fact regarding this building is that the designer specified that the building was to retain its natural cement colour, giving the impression to some people that it is still unfinished. The reason given for building a new church was because most inhabitants by that time had moved closer to the coast.

The Church of St. Kriza (The Cross) or as the locals call it the church of the Holy Christ dates from

the 19th century. According to sayings it is assumed at the church was built by the Radonic family.

During renovations in 1907 the church functioned as the parish church.

Changes were made to the front of the church during the renovation of 1990, however, they were not finished and the church is no longer used for masses.

Izvor vode u Kržanićima jedna je u nizu česmi, odnosno izvora javne vode u Podgori. Česma je izvorno izgrađena 1898. godine, a restaurirana 2015. godine. Zanimljivo je da se najčešće govori o 77 podgorskih izvora, a u pojedinoj literaturi se spominje i veći broj izvora. Određeni broj izvora ljeti presuši. Izvori su grupirani u dva područja: na širem području od Grebica prema obali i na širem području od Bristice prema obali. Voda iz izvora je bistra, hladna i izvrsne kakvoće za piće. Temperatura vode u ljetnim mjesecima na širem području Grebica i Bristice ne prelazi 11° C.

We invite you to discover authentic local products from the heart of Podgora — enjoy premium homemade olive oil, traditional delicacies, and the unique flavors of our coast. Learn more about local products, their stories, and how they are made, all while enjoying warm Dalmatian hospitality.

Većina vojnih tj. obrambenih građevina na cijelom Makarskom primorju, pa tako i u Podgori izgrađena je za vrijeme turske vladivine, odnosno tijekom XVI. I XVII. stoljeća. Poznata su tri tipa obrambenih građevina: utvrde, kašteli i kule. Kule su bile smještene na ulazima u naselje, odnosno uz puteve koji vode do njega. U XVII. stoljeću svaki podgorski zaseok imao je i do dvije kule što govori o njihovoj važnosti u to vrijeme. Čak se naziv Podgore spaja s latinskom riječju castellum, što u izvornom značenju znači gradić, tvrđavica, kula, utočište. Roščića kula smještena je istočno od puta koji spaja cestu preko Staze sa Sridom sela. U potresu 1962. godine Roščića kula je stradala, te je danas djelomično očuvana. Četvrtastog je tlocrta, sjeverni i zapadni zid su sačuvani u visini prvoga kata, dok je jugoistočni ugao srušen. U sjevernom zidu na prvom katu nalazi se četverokutna puškarnica.

The church of St. George (Croatian Sv. Juraj), close to the sea, was most probably

built at the beginning of the 15th century. The name Drašnice and the name of the

church were first mentioned in Turkish documents from 1477 and 1523 respectively.

Unfortunately, many wars, destructions and earthquakes in the past 600 years have

damaged it quite a lot. But there were also restoration rebuilds at the beginning of the

17th century. After the 1962 earthquake destroyed the church, a new one was rebuilt

at the same location and was sanctified in 1976.

Troje gomile naziv je za ovaj prapovijesni lokalitet koji predstavlja četiri podignuta kamena grobna tumula. Tumuli su međusobno udaljeni oko tri metra. Prvi i drugi grobni tumul su približno jednake veličine. Prvi grobni tumul raskopan je na zapadnom i sjeveroistočnom rubu te tjemenu, dok je drugi tumul najviše raskopan na jugoistočnoj strani, a vidljivo je i raskapanje na tjemenu samog tumula. Treći grobni tumul je nedavno raskopavan na zapadnom rubu, a ranije na svim dijelovima te je više devastiran u odnosu na prvi i drugi grobni tumul. Četvrti tumul u potpunosti je raskopan te je vidljiv ostatak prapovijesnog groba u središtu tumula. Tumuli predstavljaju tipičnu kamenu gradnju iz ilirskog razdoblja koja je postavljana na uzvišenim mjestima kao grob nekog velikana, a služila je i kao osmatračnica.

The Monument to Lady Biokovka in Drašnice is a mosaic by the painter and sculptor Joke Knežević from 1974. It is one of his two memorial mosaics dedicated to women of NOB (Narodnooslobodilački Pokret - National Liberation Movement). Using Goya's Third of May 1808 as inspiration, Knežević told the story of Berta Alač whom the Italian occupators shot because of her involvement with the Partisans. Berta, who in this piece represents all Biokovke women that showed resistance to the occupator, is unfolding her thin short coat in front of the firing squad. The heroic gesture is accompanied by moping villagers dressed in folk garments, while burning houses are seen in the distance. Next to Berta, a washbowl and a towel are shown, which she, according to witnesses, used before her shooting to wipe the blood off the wounds she got when she was tortured.