Ovo je legendarna priča o podgorskim legendama i nevjerojatnom poduhvatu osvajanja svetih relikvija, kojima su Podgorani pokazali nevjerojatnu upornost i inventivnost. S obzirom na njihovu vjernost i odlučnost, čak bi se moglo reći da su "ukrali show", doslovno i metaforički, od Makarana!
Rimski legionar Vicenco ranokršćanski je mučenik koji se ne htjede odreći vjere u Krista. Mučeničku je smrt podnio, kako se vjeruje, približno kad i sveti Lovre, dakle oko 258. godine u svojoj knjizi ″Sveti Vicenco mučenik – od Rima do Podgore″ Smiljana Šunde kaže: ″Pošastima i nevoljama jednostavno nije bilo kraja. / Kao dobri vjernici Podgorani su vjerovali da bi im sigurno pomoglo kada bi imali nekoga nebeskoga zaštitnika koji bi ih zagovarao kod Boga. Jest, župna je crkva bila posvećena Svim svetima, a ona se prvi put spominje 1603. godine.
Vjerovalo se da su Svi sveti moćna zaštita, ali Podgorani su poželjeli u svojoj crkvi imati relikvije i nekoga sveca. Da, ali kako dobiti svete relikvije? Nije bilo i nema trgovine u kojoj se relikvije mogu kupiti. Savjetovali se Podgorani sa svojim učenim ljudima, a mahom su to bili svećenici, no ni jedan svećenik nije uspijevao pronaći rješenje. Pokušavao je to mladi Podgoranin Ivan Pavlinović [...] za vrijeme školovanja od 1770. do 1778. u talijanskome gradu Loretu, pa nije uspio. Ali, ni kasnije, kao crkveni uglednik, dvostruki doktor i potom arhiđakon nije uspio pomoći svojoj rodnoj Podgori. / Podgorani su, međutim, bili uporni i složni u traženju svetih relikvija. Oko toga su bili zauzeti svi podgorski svećenici, raspitujući se na sve strane. Tako je makarski kanonik i vikar don Lovre Pavlinović, Podgoranin, saznao da bi se moglo nešto napraviti, tj. da postoji jedna mogućnost dobivanja relikvija. Znao je, naime, da njegov prijatelj kanonik don Grgur Pavlović u svojoj privatnoj kapelici ima tijelo sv. Vicenca, pa je napravio plan: dogovorio se s podgorskim župnikom don Šimunom Pavlinovićem: Podgorani će doći u delegaciji u Makarsku moliti kanonika Pavlovića da im daruje sveto tijelo.
Papa Pio VI. darovao je 1790. tijelo svetoga Vicenca makarskomu kanoniku don Ivanu Josipu Pavloviću, ali s ″povlasticom da ga i on može drugome darovati″. On je svojemu bratu don Grguru, također kanoniku, oporučno ostavio svu imovinu, pa i tijelo svetoga Vicenca. A don Grgur Pavlović je na molbu don Lovre Pavlinovića darovao mučenikovo tijelo Podgoranima, pod uvjetom da svake godine na oltaru svetoga Vicenca bude čitana sveta misa za pokoj duši njegova brata don Ivana.
Sastavili su plan i krenuli u lov. 26. kolovoza 1831. godine oko 1 sat iza ponoći brodicama i tihim stopama su Podgorani lukavo ukrali od Makarana svete kosti. Prepuni sreće i uz pjevanje pobožnih pjesama, sveti Vicenco putuje prema Podgori, navodno donoseći sa sobom glavu i kosti svetog Vicenca.
No, priča se ne zaustavlja ovdje. Podgorani su odlučili čuvati svetog Vicenca, kao što i svetinju treba čuvati, bojeći se da ne završi ponovno u rukama Makarana. Čak su osnovali jaku stražu kako bi osigurali da svetac ostane u njihovoj crkvi.
Ova saga o "ukradenim kostima" svetog Vicenca od makarana zaista je jedinstvena mješavina vjerske predanosti, humorističnih obrata i nevjerojatnih poduhvata koji su zabilježeni u povijesti.
Danas, tijelo svetog Vicenca čuva se u monumentalnoj crkvi Svih svetih, a njegova svetkovina privlači vjernike i hodočasnike iz svih krajeva, što samo dokazuje koliko je ova nevjerojatna priča ostavila trajni pečat na podgorsku zajednici. Svetkovina svetoga Vicenca se održava prvu nedjelju nakon Velike Gospe; tada se svetčevo tijelo izlaže pogledima vjernika. Premda Makarani znaju i dan-danas Podgoranima predbaciti da su ″lupeži vicencari″, svetkovina čudotvornoga svetog Vicenca već gotovo dva stoljeća privlači u Podgoru vjernike i hodočasnike ne samo iz Makarskoga primorja nego i Dalmatinske zagore, Neretvanske doline, Hercegovine, čak iz Bosne.
„Dolazili su i Makarani potla na dernek sv. Vicenca. A šta će, morali su pomirit – naš je bia! To bi puna Podgora bila što bi dolazili na zavite. I pivalo se: Majko moja, zavituj me svetu, u Podgoru Svetome Vicencu.“ Ovo nije obična proslava, ovo je čisti kaos u najboljem mogućem smislu! Svake godine uoči Dana sv. Vicenca slavlje Podgore počinje s pričom koja će vas ostaviti bez daha - regatom u čast velike 'krađe' kostiju! Da, dobro ste pročitali, kosti su u igri! Ali nemojte brinuti, nije toliko strašno kako zvuči.
Slavlje traje tri dana, a to je poput filmskog maratona koji ne želite propustiti. Poslije podne organiziranim prijevozom gosti i domaći mogu sudjelovati na sv. Misi i Otkrivanju groba sv. Vicenca, jedinstven doživljaj kada nakon godine dana svećenik otkriva mjesto na kojem se nalazi prikaz sv. Vicenca. Nakon sv. Mise kreće se u otkrivanje tajni i čarolije Sela Podgora, gdje umjetnost i povijest plešu zajedno. Folklorni ples Kulturnog umjetničkog društva Milan Kurtić, vođena tura, umjetnička radionica - sve je tu!
A onda, nedjeljno buđenje... slatko, slađe, najslađe! Gradska glazba postaje alarm koji nas budi i zove da provedemo dan u svetkovini sv. Vicenca i odemo na svečanu koncelebralnu sv. Misu u crkvi Svih Svetih u Selu Podgora. Nakon svete Mise svojim nastupom nas iznova oduševljava Folklorni ansambl Drašnice i vodi na zabavu u Selu, gdje se miris pečene janjetine i fritula širi zrakom. Ića i pića ne nedostaje. Svi zajedno pjevaju, druže se i staro i mlado.
„Nedijon je bilo najviše svita. Uz one skaline šta vodu na Laz – to nisi moga proć jedno mimo drugoga od naroda. To čudesa naroda bilo. Digod je bilo po 10 ijada naroda.“
Ali čekajte, ima još. Tradicionalno se već godinama organizira defile brodova koja „izvede“ sve brodove iz lučice i povede u kratku panoramsku vožnju našom Podgorom. Od velike količine bengalki nebo promijeni boju, a mještani sa obale uz zvona, lupanjem lonaca i mahanjem pozdravljaju naše pomorce. Nema osobe kojoj tada oči nisu usmjerene prema moru.
A onda, vrhunac svega - veliki koncert na Galebovom krilu, gdje se pjesma proteže do kasno u noć. Priča se nastavlja dan nakon sv. Vicenca, kada se u crkvi Svih Svetih na sv. Misi odvija Zatvaranje groba sv. Vicenca. Program nas vodi na šlag na torti Dana sv. Vicenca na Promenadu Podgorskog pira u organizaciji KUD Milan Kurtić! Mladenci u tradicionalnim nošnjama prolaze kroz misto, vraćajući nam sjećanja na stare običaje koje nikada ne smijemo zaboraviti. I tu, ispod volta, zapjevamo zajedno, sa srcem punim radosti i sreće. Da li ste ikad htjeli upasti nepozvani na neko vjenčanje, u Podgori to možete! Vjenčanje na koje su svi pozvani!
Dakle, dragi prijatelji, dođite i pridružite nam se u ovom ludom vrtlogu veselja, gdje povijest, vjera, tradicija i čista luda zabava idu ruku pod ruku! Podgora vas čeka sa otvorenim rukama i punim srcem!
